Baškotini su tvrdi slatki dvopek, dio svakog svečanog obiteljskog stola. Svaki će otočanin reći: "Najbolji su kada se 'supaju' u bijelu kavu".
Malo je mjesta s toliko atrakcija kakve nudi Pag: miris otočne kadulje i smilja, paškog sira i paške janjetine... U gradu bure ovog puta donosimo priču onih koji inzistiraju na spokoju i miru, a toga i imaju u izobilju. Prije dvije godine koludrice su proslavile 700. obljetnicu osnutka samostana Svete Margarite. Paške benediktinke, a u samostanu ih sada ima devet, čuvaju Sveti trn iz Isusove krune koji je priznat i od Vatikana, a ponosne su i na činjenicu da je iz ovog samostana izašla i tradicija svjetski poznate paške čipke.
Recept je tajna stara 300 godina No one su gastrokarti Hrvatske dodale jedinstvenu deliciju – baškotine. Redovnice ih proizvode stoljećima, ne znaju točno koliko dugo, ali kako kažu, sigurno dulje od 300 godina. Samostan Svete Margarite nalazi se gotovo u samom središtu Paga, no ipak je malo skriven, upravo toliko koliko benediktinkama treba za mir, molitvu, ikonopis, rad u vrtu... Pozvonili smo na vrata i ona se otvaraju, 86-godišnja sestra Antonija pušta nas kod časne majke Benedikte. Ugodna poglavarica uvjerena je da samostan ima budućnost, iako je ona bila ta koja je u njega posljednja ušla prije tridesetak godina, a iz drugog samostana stigle su na Pag još dvije redovnice. – Samostan je preklani proslavio 700 godina postojanja i ako smo se uspjeli toliko održati, uspjet ćemo i dalje. Benediktinskih samostana samo je osam u cijelog Hrvatskoj. Devet nas je sestara na Pagu, a nikad nas nije bilo više od dvadeset. Ponekad dođu djevojke na monaško iskustvo kod nas, ali nije im se lako odlučiti za posvećeni život. No vjerujemo i molimo se. Zamislite koliko je ovdje molitava izgovoreno na slavu Božju u 700 godina – rekla nam je časna majka Benedikta. Pričali smo i sa sestrom Nadom, jednom od mlađih redovnica, koja se zaredila prije dvadesetak godina, a među ostalim temama bila je i priča o baškotinima.
Koludrice proizvode paški baškotin po recepturi staroj više od 300 godina. Recept je tajna samostana. Zarada od prodaje paškog baškotina jedini je izvor prihoda u samostanu te od njega već stoljećima žive koludrice. No što su baškotini? Zapravo vrsta tvrdog slatkog dvopeka, a proizvodi se od brašna, ulja, vode, kvasca, šećera i soli. Od tijesta se oblikuju ujednačeni maleni komadi u obliku valjaka, koji se slažu na lim za pečenje. Nakon pečenja valjkastih komada odvajaju se jedan od drugog te se slažu na pleh da se prepeku. Rok valjanosti baškotina je tri mjeseca, a trebaju se čuvati na suhom i tamnom mjestu. Građani Paga, baš kao i svi otočani, izrazito vole i cijene paški baškotin izrađen u samostanu. Ostala je živa ta tradicija tijekom niza povijesnih razdoblja, a baškotini su uvijek nezaobilazan dio slavljeničke i svečane obiteljske trpeze, no i prikladan i lijep dar koji se često poklanja upravo u ovo uskrsno vrijeme. Zahvaljujući očuvanom umijeću njegove izrade, paški je baškotin pekarski proizvod, raspoznatljiv znak, ali i ponos grada i otoka. Popularnosti paškog baškotina doprinijele su koludrice kontinuiranom izradom, prenoseći iz generaciju u generaciju stečena znanja o umijeću izrade paškog baškotina.
Sestra Placida ih peče od 1970. godine Zbog izuzetno kontroliranog sastava, bez ikakvih aditiva i konzervansa, baškotin se koristi i kao hrana za malu djecu, naravno razmočen u mlijeku, a dio je dijetne prehrane u danima bolesti. Stariji otočani još i danas gostima iskažu dobrodošlicu baškotinima i bijelom kavom. Zbog svega toga bilo je uzbudljivo zaviriti u samostansku pekaru kamo nas je odvela sestra Nada. A glavna pekarica ima čak pedesetogodišnje iskustvo u izradi baškotina. Ona je sestra Placida, podrijetlom iz Bibinja kod Zadra, ima 72 godine, i kaže kako u znoju lica svog mijesi i peče baškotine još od 1970. godine. – U pet manje kvarat (4.45 sati, op. a.) se dižem svakog jutra, slijedi molitva, pa do tri i po (15.30 sati) radim u pekari, pečem baškotine – govori ova vedra opatica. A baš zbog njezinih baškotina u Pagu se tradicionalno čeka u redu da se oni i kupe, a tu su tradiciju od domaćina rado prigrlili i gosti ovog otoka. U godinama bez korone u tom se redu pred samostanom čuju mnogi svjetski jezici, jer turisti ne žele kući bez ove vrhunske delicije koja je u najukusnija kada se umače (ili po paški ‘supa’) u bijelu kavu. Zato na Pagu svima pričaju i o legendi da im nije odoljela ni carica Marija Terezija, te tvrde da su danas baškotini okusna uspomena na svijet koji više ne postoji. Ali vrijedne ga benediktinke održavaju na životu.