vrh1

Samostan Sv. Margarite

Benediktinski samostan  Sv. Margarite , s istoimenom crkvom u kojoj se nalazi i osobito vrijedna kapela Sv. Nikole, renesansnog sloga s gotičkim elementima smješten je uz zapadni dio gradskih zidina. Povijest Samostana Sv. Margarite u Pagu počinje davno s muškom zajednicom u Opatiji Sv. Petra na Prosiki nekoliko stoljeća prije utemeljenja  ženske benediktinske zajednice u starom Pagu 1318 godine. Tri godine nakon utemeljenja javnom ispravom utemeljitelji samostan bogato daruju ( s 5 solina, 70 ovaca, 6 krava,stolom,trećinom svojih košnica i svih svojih zemalja i vinograda) a nakon svoje smrti poklanjaju im i ostatak imovine. Benediktinke su imale posebnu i važnu ulogu u odgoju ženske djece u gradu Pagu; poučavale su čipkarstvo, unutar samostana je postojala besplatna pučka škola sa stručnim koludricama učiteljicama te su vodile prvi vrtić. Najteže trenutke stanovništva i grada Paga dijelile su s njima skrušeno moleći i radeći zajedno. U vrijeme 2. svjetskog rata samostan je organizirao prehranu djece i najsiromašnijih. Za vrijeme Domovinskog rata se povezuju s Caritasom Italije i Francuske i prijateljima samostana u svijetu. Primaju i smještaju izbjeglice te dijele hranu, obući, odjeću i lijekove. Časne sestre koludrice u Pagu čuvarice su relikvijara Svetog Trna kojeg im je 1435 godine darovao franjevac Ivan Tutnić Pažanin. Sveti Trn je donijet iz Svete Zemlje u stari Pag te tamo ima ostat zauvijek čuvan u ormaru ili škrinji s četiri ključa što će ih držati Kaptol, paška komuna, opatica i fra Ivan. Uz trn u benediktinskoj riznici u Pagu čuva se čudotvorni kip Majke Božje od Staroga grada te čudotvorno raspelo iz crkvice Sv. Ante Opata u Starome gradu-najvažniju pašku svetinju. Više od tri stoljeća časne sestre benediktinke pripremaju slasnu i mirisnu deliciju zlatne paške prepečence, baškotine.

Ta ukusna i posebna delicija još je jedna specifičnost kojoj se ponosi grad Pag, i danas se priprema u izvornom obliku a može se kupiti samo u samostanu Sv. Margarete u centru grada. Za Pažane baškotini su dio bontona i obiteljskog prestiža, njima se časte gosti uz bijelu kavu te se daju  bolesnima s čajom. Sestre benediktinke svoj dan započinju rano ujutro molitvom, svetom Misom te nakon toga radom. Na velikim drvenim stolovima sestre vješto zamijese tijesto koje se nakon toga ostavlja da se diže. Nakon dizanja tijesto se razvlači i slaže u velike tepsije koje se nakon toga stavljaju u ugrijane peći na prvo pečenje. Nakon prvog pečenja , baškotini se pažljivo razdvajaju i slažu se u posude za pečenje i nakon toga se stavljaju na drugo pečenje. Na samom kraju slijedi postupak sušenja u kojem ti ukusni dvopeki poprimaju svoju prepoznatljivu zlatnožutu boju.Danas baškotin nosi oznaku „Izvorno hrvatsko“ i „Hrvatski otočni proizvod“.

Benediktinke su 2008. godine dobile godišnju nagradu Zadarske županije za razvoj duhovne kulture grada Paga, a 2010. godine u Crkvi Navještenja Marijina predstavile su zbornik „ Crkva i samostan paških benediktinki“. Zbornik je podijeljen u dva dijela; u prvom dijelu se govori o povijesti benediktinskog reda u Pagu a u drugom dijelu o životu i radu časne  Gertrude Magaš.

 

Grad Pag

3d

Grad Pag

Paška čipka

Paška nošnja

Paški sir

Paški baškotin

Paška sol

Paški karneval